Ovaj tekst smo preuzeli sa web portala www.minber.ba

Nakon �to sam pro?itao ovaj tekst nisam mogao a da ga ne objavim na na�oj stranici i da tako omogu?im da �to ve?i broj sestara pro?ita ovaj tekst koji je tako fino napisao brat Aid, molim Allaha da ga nagradi najve?om nagradom, jer ovaj tekst zaista pokazuje kako je Allah d�.� uzdigao �enu sa islamom i dao joj po?asno mjesto dok je ponizio one one koji se suprostavljaju islamskim principima, a �to je jo� �alosnije one i ne vide da su poni�ene, molim ALlaha da ih uputi napravi put i da spoznaju vrijednosti islamskog �ivota, amin. administracija

Dok sam u ranim jutarnjim satima odlazio na posao, susreo sam �enu koja je u naru?ju nosila svoje

dvogodi�nje dijete. Valjda ga nosi na ?uvanje. Dijete je bilo umotano u deku i jo� je ?vrsto spavalo. Vani je bilo jako hladno. �ena je kora?ala �urno, ali te�ko i mrzovoljno. Radi u mini marketu u blizini moje ku?e. �uri na posao. Prosje?no radi desetak sati dnevno, a kada �eli slobodan dan, onda ga unaprijed mora naraditi na na?in da zamjeni kolegicu i jedan ?itav dan radi skoro punih petnaest sati. �ef je dobar i velikodu�an, pa ve?inom to odobri, samo se mora upitati u vrijeme kad je dobre volje. U suprotnom galami, vi?e a ponekad i psuje. Ma nema veze. Sve to ide u opis radnog mjesta. Njena plata je oko 500 km. ?uvanje djeteta plati 150 km, 150 km joj ode na njene i mu�eve cigarete, a skoro ?itav ostatak za ratu mikro kredita kojeg su podigli pro�log ljeta kako bi oti�li na more. Sjetio sam se svoje jadne, nezaposlene supruge, koja ve?inu dana provodi u ku?i kod djece. Imaju?i u vidu da ne radi, i da ne mora ujutro rano na posao, uskra?eno joj je redovno u�ivanje u svje�em jutarnjem zraku. Ona svoju djecu ne mora nositi na ?uvanje. ?uva ih sama. Kako grozno i nazadno. Odspava dokle �eli, a onda ustane. Slijedi doru?ak, kahva, pospremanje po ku?i... Stra�no. Ne mora ni slu�ati gun?anje mrzovoljnog �efa, niti provokacije bezobraznih potro�a?a. Jadnica. Nikada svome slu�nom aparatu ne?e priu�titi luksuz percipiranja masnih psovki, galame i omalova�avanja, a njen organizam te�ko da ?e tim povodom osjetiti blagodarni u?inak nekog antidepresiva. Sirotica.

Moja supruga nema ni tu privilegiju da se odmara od vlastite djece. ?itav dan mora brinuti o njima te nadzirati njihovo pona�anje. Jadnica. �ena koju sam spomenuo je sretnica. Svaki dan u prosjeku po deset sati ne vidi svoga dvogodi�njeg sin?i?a. Ne mora slu�ati njegov pla? i dosadno dozivanje mama, mama... Ne mora ga ljubakati, maziti, tepati mu i govoriti toliko dosadne i olinjale re?enice koje bri�ne mame ve? generacijama govore svojoj djeci: lutko moja, �e?eru moj, du�o moja... Sretnica. Ne mora ga ?ak ni presvla?iti u tih desetak sati. Divota. Neka to radi �ena koja je za to pla?ena. Ona ?e to svakako uraditi bolje i s mnogo vi�e pa�nje od njegove mame.

A kada njen sin poraste i po?e u �kolu, ne?e morati gubiti sate i dane poja�njavaju?i mu kako se pi�e i ?ita, kako se sabira i oduzima, i ne?e morati pregledati kako je uradio tu dosadnu doma?u zada?u. Sve to ?e umjesto nje obavljati neko drugi. Ona ?e u�ivati u svome poslu. Uslu�ivati ?e mu�terije raznih profila, redati artikle i ?istiti market, nositi male vre?e bra�na od 25 kg, a uz pomo? kolegice i vre?e �e?era od 50 kg. �ef je dobar i pa�ljiv pa je priprijetio da nijedna radnica ne smije sama nositi vre?u od 50 kg. Ipak, ki?ma je osjetljiva a davanje bolovanja radnicima mu ba� ne ide u prilog. Tr�i�te rada je nemilosrdno. A i dr�ava ho?e svoje... Uz sve to, ova radnica ?e razmi�ljati o tome kako je sretna �to ima svoj lijepi posao i �to ne gubi vrijeme u?e?i i paze?i vlastito dijete. A moja �ena? Jadnica. Ona svakom djetetu mora pomagati pri pisanju doma?e zada?e, spremati im sendvi?e, pratiti ih u �kolu, strpljivo podnositi njihove zagrljaje i poljupce pri odlasku...� Katastrofa. Ima gotovo trideset godina, a jo� s djecom ponavlja tablicu mno�enja.

I kada je hrana u pitanju, �ena iz marketa je opet u velikoj prednosti. Nakon deset dugih sati provedenih na nogama, iz marketa ku?i za ve?eru ponese pa�tete, salame i ve? otvrdnulih kifli. �ef ih radnicama daje upola cijene, jer ih sutra ionako niko ne?e kupiti. (Ponekad ih baca, a ponekad prera?uje u kru�ne mrvice) Divota. Ova �ena skoro nikada ne mora kuhati, niti u ljetnim danima kuhanjem zagrijavati ionako sparan stan. S mu�em koji je umoran do�ao s posla ?e nave?e namazati jednu ili dvije kifle s pa�tetom na akciji (jer joj uskoro istje?e rok) te ih u slast pojesti. Na sli?an na?in ?e doru?kovati, a suhi obrok jede i na poslu u vrijeme ru?ka. Predivno. Moja jadna supruga mora praviti jelo. Skoro svaki dan. Kuhati ?orbe, razvijati pite, praviti doma?e kola?e koji se ne isplate. Jadnica. Ni ja ni ona nemamo ?esto priliku u�ivati i ?arima suhomesnatih proizvoda. A tako su zdravi, ukusni, jeftini, primamljivi...

A kada do?e godi�nji odmor koji traje ?itavih petnaestak dana, spomenuta �ena opet u�iva. Mu�a ionako ve? godinama vi?a jednom dnevno, nekad ujutro, a nekad nave?e, zavisno od smjena u kojima rade tako da joj uop?e ne nedostaje kada ga nema, ?ak �tavi�e, u�iva bez njega. Dosadan joj je. Gotovo da ga vi�e ni ne poznaje. Skoro pa su stranci. Na godi�njem odmoru on vi�e vremena provodi sa svojom ekipom u obli�njem kafi?u nego s njom i djetetom. Gledaju utakmice na velikom plazma ekranu. Moja �ena je opet zakinuta. Na godi�njem joj dosa?ujem vi�e nego ina?e. Ve?inom sam u ku?i cijeli dan i umjesto dotada�njih jedne ili dvije kahve koje smo pili zajedno, sada ih ispijamo po nekoliko. Dosa?ujem joj i previ�e. O fudbalu ne znam gotovo ni�ta. Svjetsko prvenstvo je bilo i pro�lo, a ja nisam pogledao niti jednu jedinu utakmicu. Stra�no. Moja supruga se vjerovatno to stidi i priznati. Ne mo�e se uklju?iti u pri?u poznanica koje s odu�evljenjem pri?aju kako im mu�evi svakodnevno po nekoliko sati gledaju utakmice, a one tada za sebe i djecu imaju svo vrijeme ovog svijeta. Jadna moja �ena...

�ene koje nisu zaposlene i koje po mjerilima modernog doba nisu emancipirane, pored nabrojanih, uskra?ene su za jo� stotine vrsta raznih du�evnih i fizi?kih u�ivanja i privilegija koje im pru�a savremeni dru�tveni poredak. Jadnice jadne. Na svu sre?u, moja �ena jo� uvijek nije svjesna svih blagodati u kojima �ive milioni emancipiranih �ena diljem svijeta, koje rade i zara?uju, koje ne robuju ku?i ali robuju poslu, koje odbijaju da im �efira mu� ali prihva?aju da im �efiraju direktori, poslovo?e i drugi razni poslodavci. Za?udo, ona je vrlo zadovoljna �ivotom kojeg �ivi. Jadnica. Dok god bude u zatvoru svoje ku?e optere?ena obavezama koje su joj kao majci i supruzi stavljene na teret, dru�tvo ?e biti zakinuto za jo� jednu od mnogobrojnih modernih �ena koje su zarad �enske emancipacije i potpune ravnopravnosti me?u spolovima bile spremne da dignu svoj glas (i poka�u stas!), te mu�kom �ovinizmu i konzervativnim pogledima na svijet jasno i glasno ka�u: ne! Jadna moja �ena. Uop?e nije svjesna �ta sve propu�ta, ali sve dok je tako, ja ?u imati suprugu a moja djeca majku. Jadni smo i ja i moja djeca kad nam supruga � majka nije emancipirana. A jadna i ona. Jadna. A �ena iz marketa i milioni sli?ni njoj? Blago li se njima! Emancipirane, slobodne, zaposlene, ni?im sputane... Imaju svoj posao i svoj dinar. Svoj �ivot di�u punim plu?ima. Toliko duboko da su se skoro ugu�ile. Sretnice...
�

---

Add this page to your favorite Social Bookmarking websites