Umjesto njih mogu vidjeti obilje muzi?kih spotova, reklama, filmova, serija, i uglavnom nepo�eljne oblike pona�anja i osobine kojima su bombardovana dok sjede ispred TV-a. Televizija kao mas-medij umjesto prvobitne informativne i edukativne uloge dobila je novu marketin�ku, ideolo�ku i destruktivnu ulogu. Marketin�ka ima za cilj da po svaku cijenu promovi�e odre?ene proizvode direktno u promo-bloku rezervisanom za reklame, ili indirektno u pauzama koje slijede dok traje odre?eni film, serija i sl. Ideolo�ke namjere o?ituju se svakojakim nastojanjima da se putem televizije, a sada i interneta, infiltriraju svi negativni modeli pona�anja i izopa?eni sistemi vrijednosti ?iji je cilj da razore porodicu, a samim tim i dru�tvo. Primjetno je, dakle, da se uloge televizija nadovezuju i nadopunjuju jedna na drugu. Destruktivna uloga medija odnosi se na promovisanje bluda, nasilja, preljube, zavisti, ljubomore, materijalizam, kra?u, ubistva isl. Ve?ina amoralnih stvari predstavlja se normalnim i prirodnim, a novac je shva?en kao neodvojivi dio �ivota. Ako se u tom duhu �odgajaju� uku?ani, onda je normalan slijed o?ekivanje konflikta i sukoba. A kada se razori porodica kao nukleus dru�tva, onda je na pomolu i uni�tenje cjelokupne dru�tvene zajednice kojom je, tako razorenom, mnogo lak�e vladati.

Zbog svega prethodno navedenog mi ?emo u ovom na�em kratkom izvodu, seminarskoj vje�bi iz oblasti pedagogije, poku�ati da navedemo bar osnovne negativne uticaje medija na djecu u kojima ?uemo se zadr�ati na terenu elektronskih i �tampanih medija te njihovog sadr�aja i uticaja na djecu od televizije kao najmasovnijeg i najrasprostranjenijeg medija dana�njice preko �tampanih medija-novina do interneta.

UTICAJ FILMA I SERIJA: Kao neraskidiv element televizijskog programa kome su i djeca u mnogoj mjeri usljed nedostatka kontrole, nezainteresovanosti i nepa�nje roditelja izlo�ena svakako je film i serija. Filmovi obiluju naj?e�?e scenama nasilja, ubistava, kra?e, prostitucije, scenama uzimanja droga,alkohola i drugih opojnih sredstava, a ni serije nisu mnogo druga?ije. U njima je jedini segment razlike taj �to traju mnogo du�e, ni�u svoje doga?aje iz dana u dan i njima direktno uti?u na gledateljstvo koje u velikoj mjeri sa?injavaju djeca.

�irom svijeta devetogodi�njaci u mnogim �kolama nose sa sobom oru�je i no�eve motivisani �eljom da se doka�u pred svojim vr�njacima, a to su, svakako, vidjeli na televiziji, reklamama, filmovima, serijama itd. jer su djeca bombardovana raznim vidovima nasilja koje im televizija ovim putem nudi. �Sedmogodi�nji de?ak iz Novog Beograda, imitiraju?i scenu vi?enu na televiziji, obesio je mla?u sestru za radijator u njihovom stanu, dok je majka bila u kupatilu. Objasnio je da su se igrali... Tim stru?njaka koji je posle ove tragedije radio sa de?akom zaklju?io je da on nije svestan da je ubio sestru, jer je "izme�ao" film i stvarni �ivot.�

Ovaj slu?aj, mada ekstreman, nije usamljen kod nas. Stru?njaci koji se bave ovom problematikom tvrde da je porodica, potpuno razbijena, u trci za opstankom, vaspitanje djeteta prepustila "magi?noj kutiji". Vrijednosti su izmjenjene, a nedostatak roditeljske pa�nje dijete je zamijenilo idolima koji su uvek tu za njih - junacima iz filmova, serija, reklama...

Amerikanci su u pravu kad televiziju nazivaju najkrvavijom bebisiterkom na svetu. Televizija podra�ava novi oblik pona�anja i podsti?e agresivnost djece. Ako dete gleda film neprimjeren njegovom uzrastu, mo�e da pobrka stvarnost sa ma�tom. To jest, dijete razmi�lja - ono �to mo�e onaj na televiziji mogu i ja - ako on mo�e da leti, ako njega mogu da ubiju, pa da o�ivi... Tome su prvenstveno podlo�ni mali�ani i zato treba da se ograni?i �ta i koliko dijete mo�e da gleda. Ono unosi u sebe njihove poglede na dobro, lijepo, po�teno, odnosno na nepo�teno, ru�no, zabranjeno itd. I to postaje sastavni dio dje?je li?nosti te ?e se pona�ati prema tome i u odsustvu roditelja.

Dijete je gledanjem razli?itih filmskih, a njemu neprimjerenih sadr�aja, prinu?eno i da ?uje bezbroj psovki i pogrdnih rije?i koje ?e polako usvajati i primjenivati i u svom rje?niku. Sem psovki, scena ubistava, krvoproli?a i plja?ke, gotovo da ne postoji film koji se mo�e ponuditi mla?oj gledateljskoj populaciji bez scena vo?enja ljubavi dvoje odraslih ljudi, poljubaca i ostalih nemorlanih scena kojima bismo, njegov mali i jo� nedovoljno razvijeni da to prihvati, um trebali po�tedjeti. Stoga se ?esto i de�ava da dijeca danas opona�aju?i TV zvijezde, glumce i pjeva?e u osnovnim i srednjim �kolama rano stupaju u intimne odnose �to svakako negativno uti?e na njihov psiho-fizi?ki razvoj. Mnoge djevoj?ice su dolazile i do ginekolo�kih stolova, abortusa i ostalih traumati?nih problema zbog svega navedenog a u ?emu je televizija svakako imala velik svoj udio.

U onoj mjeri, u kojoj je dijete prepu�teno da samo gleda razli?ite sadr�aje, bez komunikacija sa okolinom, mo�e se re?i da TV negativno uti?e. Gledaju?i na televiziji stil �ivljenja, oblike pona�anja, stil obla?enja i na?ine opho?enja, djeca bez razmi�ljanja to prihvataju i opona�aju udaljavaju?i se tako od svog sistema vrijednosti, svoje kulture i identiteta.

UTICAJ TV REKLAMA NA DJECU: Ako obratimo pa�nju na reklamne spotove bilo na�ih ili stranih TV stanica, primjeti?emo da ni jedna obi?na reklama za gume, sok, vodu, slatki� ili deterd�ent ne mo�e da se snimi bez prikaza neke razgoli?ene �ene, a da o �enskim ?arapama, kupkama, mlijeku za tijelo i �minki i ne govorimo uop?e. Sve to ostavlja traga na dje?iju svijest, a kako ?e se to kasnije ili mo�da odmah iz te njihove male svijesti manifestovati bi?emo i sami ako ve? nismo potencijalni svjedoci.

Koliko je sna�an uticaj televizije na djecu pokazuju rezultati istra�ivanja posebno onog koje je sproveo nau?nik Bandura. Naime, istra�ivanje je pokazalo da su se djeca kojoj su prikazivane emisije s nasiljem pona�ala agresivno imitiraju?i tako ono �to su vidjela na televiziji. Koliko je jak uticaj televizije na psihu i pona�anje djeteta pokazuju i primjeri iz svakodnevnog �ivota. Nakon �to je gledao muzi?ki spot u kome poznati pjeva? nasred autoputa prelazi dok oko njega jure automobili, jedan dje?ak je iza�ao na ulicu i opona�ao ga. Drugi je sko?io sa stepeni�ta nakon �to je popio energetsko pi?e �red bul�, ali nije mogao da poleti kako se u reklami navodi, ve? je dobio gips na nozi, ?ega naravno u reklami nije bilo.

Proizvo?a?ima TV-reklama nije va�no da li ?e neko dijete htjeti da iz radoznalosti isproba ono �to je vidjelo i bukvalno shvatilo ili da se identifikuje sa nekom poznatom li?no�?u i tako bude u modi. Marketin�kim kompanijama jedino je va�no da pridobiju publiku odnosno kupce ne vode?i ra?una o negativnim posljedicama. Nade�da Milenkovi?, komunikolog, stru?njak za marketing i autor knjige "Kako najlak�e upropastiti sopstveno dete" smatra da su poruke koje televizija �alje svojim programima krajnje bizarne. �Ako samo pogledamo reklame, sve ?e nam biti jasno. �ta mo�e dete da nau?i i kakvu poruku da dobije ako vidi vr�njake, na�minkane samo da bi, kao ?avol?i??i, reklamirali reklame. Ili, �ta re?i za spot o devoj?ici koja "nju�ka" omek�iva? za rublje i ?ak se i navukla na njega? I o njenom drugu iz �kolskog autobusa (koje ina?e svakog dana vi?ate na na�im ulicama, zar ne?) koji ne "provaljuje" da mu je ona na kraju preotela d�emper, nego nas naivno uverava kako njih dvoje razmenjuju garderobu (ali ne videsmo njega u njenoj haljinici).

Kad su jo� od malena takve seka-perse, onda ne treba da nas ?udi to �to posle, umesto da izvr�avaju bra?ne obaveze, ostaju s pivom, ili, jo� gore - s devojkom razmenjuju recepte za pranje ve�a.�1

Naravno, TV- stanica ne brine kakvu ?e poruku reklama da po�alje. Neka o tome brinu oni koji reklame pla?aju. U borbi za klijentelu TV- stanice moraju i da se reklamiraju. Podaci o gledanosti uvijek su dobar argument.

Televizija su�ava vidike ne samo djeci ve? i odraslima, stavljaju?i se u ulogu manipulatora posebno kada je rije? o reklamama. Na primjer, ukoliko na Tv-u vidimo reklamu za obi?an deterd�ent, ?im u?emo u prodavnicu prvo ?emo ka njemu pru�iti ruku i prvo ?emo njega potra�iti. U podsvijesti postajemo robovi tih malih ?etvrtastih ma�ina.

UTICAJ MUZI?KIH EMISIJA NA ODGOJ DJETETA: Analizom sadr�aja bilo koje muzi?ke emisije sa na�e lokalne, regionalne ili satelitske televizije odmah ?emo do?i do lahko uo?ljivih ?injenica da od tog, nama svakodnevno plasiranog materijala, nema ni?ega �to bismo mogli ponuditi i na�oj djeci da slu�aju (i gledaju). Savremeni dje?ak i djevoj?ica suo?eni su sa eksploatacijom nemorala te posmatranjem goli�avih, poluodjevenih ili skoro nimalo odjevenih �ena koje su, po svoj prilici, u ulozi porodi?ne striptizete, kako se uvijaju pred njihovim o?ima. Djevoj?ice ?esto znaju imitirati njihove pokrete, a mnogi umno ograni?eni roditelji se dive rije?ima koje je njihova djevoj?ica tako dobro zapamtila, a koje je �alosno slu�ati da izlaze iz usta jednog tako nevinog i ?istog stvorenja kakvo je dijete poput: �dodirni me, topim se u tvojim rukama i sl.�

Svakako da te polugole, stra�?u i pohlepom vo?ene nemorlane �ene ne mogu biti primjer u bilo ?emu bilo kojem djetetu. No, uprkos tome, roditelji ne posve?uju dovoljno pa�nje ovom negativnom elementu kada je u pitanju pravilan odgoj njihovog djeteta i sasvim nemarno se odnose prema pomenutom problemu.

UTICAJ TELEVIZIJE NA INTELEKT DJETETA: Osim �to veliko interesovanje za TV smanjuje interesovanja djece za dru�enje, igru ili sport, dijete se i pasivizira, uspavljuje mu se duh, a uspjehe junaka sa TV-a do�ivljava kao svoje. Na taj na?in dijete gubi svijest o realnim de�avanjima.

Odrastanje uz ratne poklike u svakodnevnim izvje�tajima sa rati�ta, tako?er, ima svoju cijenu. Posebnu opasnost predstavlja generacija koja je odrasla gledaju?i svakodnevno "rat u�ivo" na TV ekranima. Ubijanje, prizori iskasapljenih tijela, raspirivanje me?unacionalne mr�nje bile su scene koje smo svi mi, a samim tim i mnogo mla?a djeca gledali uz doru?ak, ru?ak i ve?eru. Nau?ni saradnik Instituta za pedago�ka istra�ivanja u Beogradu, Stevan Krnjaji?, navodi da je televizija kod nas toliko mo?na da je dovoljno samo pojavljivanje na ekranu, pa i ako je u pitanju vi�estruki ubica, posta?e nekome idol. Prof. dr. Dragoljub Zori?, redovni profesor na smjeru za bosanski i srpski jezik i knji�evnost na Internacionalnom univerzitetu u Novom Pazaru, pri?a o iskustvu svoje koleginice koja radi u nekoj osnovnoj �koli u U�icu, da je jednom dala djeci doma?i zadatak na temu - �ta bi �elio da bude� kad poraste�? Na njeno zaprepa�?enje, najve?i dio ?aka je u svom sastavu napisao da bi �elio da bude Legija, �to je ona objasnila utiskom pod kojim su djeca bila u to vrijeme kada se sudilo ubicama pokojnog ?in?i?a i kada je Legija i njegovo hap�enje bilo u centru medijske pa�nje.

Djeca u pred�kolskom uzrastu, koja provode najvi�e vremena uz televizijski program su i najpodlo�nija imitiranju. Televizija ima odre?enu dru�tvenu vrijednost koja je itekako bitna u na�oj sredini. Ako sociolozi budu u pravu, zahvaljuju?i tome, kroz nekoliko godina ima?emo takozvanu "urbanu gerilu" sastavljenu od djece koja su odrasla na takvim sadr�ajima, bez jasnih ciljeva....Pri tom, ne?e biti bitno iz kog socijalnom miljea dolaze, da li su njihove porodice bogate ili siroma�ne.

Televiziju ve? odavno nazivaju zaglupljuju?om i ve? du�e vremena se razmatra da li i u kojoj mjeri gledanje televizije smanjuje inteligenciju. Neki su smatrali da televizija zaista zaglupljuje, neki da mo�e da dekoncentri�e, ali ne i da zaista smanji ne?iju inteligenciju.

Me?utim, sve donedavno to su bila samo pojedina?na mi�ljenja. �ta se promijenilo? Sprovedeno je istra�ivanje koje je trajalo 30 godina i u koje je bilo uklju?eno hiljadu djece s razli?itim porijeklom, razli?itom inteligencijom i razli?itim navikama u gledanju televizije. Evo do kojih se rezultata do�lo: jedna od najo?iglednijih stvari koje su se pokazale u toku istra�ivanja jeste da djeca koja mnogo gledaju televiziju rijetko upisuju i zavr�avaju fakultete.

To se odnosi na djecu razli?itih imovinskih stanja, tako da materijalni faktor nije presudan. Ako govorimo o zavr�avanju fakulteta u roku ili i prije roka, pokazalo se da sedam odsto djece koja gledaju televiziju manje od sat vremena dnevno najvi�e kvalifikacije sti?u do dvadeset�este godine. Sedam odsto se mo�e u?initi kao mali procjenat, ali ovdje govorimo o zemljama poput Novog Zelanda, gdje svakako nije uobi?ajeno da svako ide na fakultet ili da nastavi �kolovanje i nakon fakulteta.

Kao najpogubnije pokazalo se pretjerano gledanje televizije od ranog djetinjstva. Istra�ivanje je pokazalo da ?ak i veoma inteligentna djeca, koja su uz to iz dobrostoje?ih porodica (dakle, definitivno bi trebalo da budu dovoljno pametna za fakultet i da im novac ne predstavlja problem za upisivanje), a koja puno gledaju televiziju, rje?e sti?u vi�u stru?nu spremu.

Zbog ?ega je to tako? Nau?nici imaju slede?a obja�njenja: kao prvo, djeca gledaju televiziju umjesto da u to vrijeme rje�avaju doma?e zadatke i obnavljaju �kolsko gradivo. Ona pred televizorom provode vrijeme koje bi mogla da provedu u u?enju, ?itanju, dru�enju s prijateljima... Kao drugo, pretjerano gledanje televizije dovodi do poreme?aja pa�nje i pona�anja, �to �tetno uti?e na uspjeh u �koli - djeca imaju smanjenu sposobnost pra?enja nastave i agresivnija su.

ANALIZA PROGRAMA ZA DJECU: Mnoge bajke, basne i pripovjetke kojima su se djeca unazad nekoliko decenija zabavljala ?itaju?i ih, razmi�ljaju?i i ma�taju?i o pojedinim likovima, televizija ih je danas preto?ila u video zapise koji su uskratili djeci taj dio ma�tanja zamijeniv�i ga kratkotrajnim vizuelnim i lahko zaboravljivim do�ivljajima.

Televizija je, kao najmo?niji medij, "apsorbovala" je sva saznanja i predstavila ih djeci uverljivo, kao stvarno i mogu?e. Televizija je, ustvari, izra�avaju?i se �ivom slikom, zvukom i tonom, rije?ima � neminovno, na?inom prezentacije, promijenila i shvatanje o izma�tanom. Ona je "izma�tano i ?udesno" prividno pribli�ila djetetu, ali je u pogledu recepcije osiroma�ila i sputala dijete nude?i mu "izma�tano i ?udesno" kao gotov, konkretizovan i zaujvek dat "svijet". �Dijete je nekad "zami�ljalo", u skladu sa intelektualnim i emotivnim sposobnostima, an?ele i ?avole, ve�tice i vampire, kraljevi?e i princeze, zle ma?ehe i dobre pastorke, a�daje i krilate babe, nemani svake vrste kakve samo ma�ta mo�e stvoriti. Dete je, slu�aju?i ili ?itaju?i, �irilo granice realnosti, nadogra?ivalo realnost na subjektivan na?in, po svojoj meri i tako se, opredeljuju?i se za dobro i ?ove?no, lepo i moralno � i samo duhovno bogatilo. Televizija je po?ela pri?anje u �ivim slikama; zadr�ala je re?, ali je vizuelno doga?aj u?inila stvarnim. ?ak i ono �to je bilo te�ko zamislivo da se mo�e ekranizovati � razgovor �ivotinja u basnama � u crtanim filmovima, animacijom, lako je postalo filmska stvarnost. U TV pri?ama su vanzemaljci konkretizovani tako da tek ne�to imaju sli?no sa stvarnim ?ovekom, kornja?e (Nind�a kornja?e) su predstavljene u sasvim novoj nameni, svinja je u crta?ima toliko deformisana da ju je te�ko i prepoznati u pore?enju sa stvarnom, umesto Sne�ane i sedam patuljaka dobili smo Huga, Hugolinu i decu... predstave o divljim i doma?im �ivotinjama toliko su u osnovi izmenjene da dete, naro?ito gradsko dete, neminovno u susretu sa stvarno�?u ose?a veliki rascep u du�i i razo?aranje.�

TV je moderno dijete umrtvila, vezala ga za fotelju, prikovala za jedno mjesto, ograni?ila njegov vidik i li�ila svih napora � ?ak i napora da zami�lja!

U TV crta?ima za djecu, a to nisu jedini materijali (mo�da je prestrogo govoriti o TV �anrovima, jer nigdje nema tolike mje�avine �anrova kao na TV-u), na primjer, ima previ�e agresije, kra?a, ubistava, nereda i lahkog �ivota bez rada � da je slika stvarnosti potpuno deformisana, ponekad li�ena ma i najmanje stvarnosti.

TV je transformacijom fantasti?nih sadr�aja negirala klasi?ne vrijednosti. Ona je dijete oslobodila svih napora, pa ?ak i potrebe da "zami�lja". Po�to je na ekranu "potpuna iluzija stvarnosti" � TV tehnicizam je olijenio duh djeteta, u?inio da bude konzument i trivijalnih sadr�aja i izgubi smisao za istinske vrijednosti. Dijete nije u mogu?nosti da bira umjetni?ki sadr�aj prema svojim sklonostima, ve? mu TV name?e sadr�aje. Takvim postupkom dijete gubi motivaciju, postaje lijeno, inertno i zapada u intelektualnu tupost. TV-prikazuje likove u fantasti?nim scenama koji razrje�avaju opasnosti "pritiskom na dugme". Nisu, dakle, potrebni nikakvi napori: ni snaga, ni izdr�ljivost, ni snala�ljivost, ni pametovanje � sve ?e to u?initi ma�ine!

�I jezik u prikazivanju fantasti?nih sadr�aja prepun je neznanja (Nind�a kornja?e, napad br. 35. "Moj malj nikad nije proma�io!", a na slici se vidi najobi?nija sekira). Najzad, umesto nekada, na primer, filmovane bajke Kameni cvet, koja se primala u trajanju od najvi�e dva sata, sada je dete-recipijent primorano da prati junake u "serijama", a to zna?i smi�ljenu vremensku okupaciju de?ijih fizi?kih i duhovnih vrednosti.�5

Dakle, od sveukupnog televizijskog programa za djecu, na raspolaganju im preostaje samo po koji crtani film (vrlo rijetko animirani) koji odgledaju u jednom dahu i sem koga je prostor koji sakuplja njihovu pa�nju ograni?en na serije i filmove za odrasle, odnosno muziku, reklame isl.

UTICAJ �TAMPANIH MEDIJA NA ODGOJ DJETETA: I �tampani mediji imaju svoj udio u odgoju djece koji ?esto zna biti vi�e negativan nego pozitivan. Naslovnice raznih magazina su prepune skandaloznih fotografija, psovke ili nekih drugih oblika nedoli?nog govora i pona�anja. Uglavnom se reklamiraju putem TV-a, a to je na?in na koji djeca budu upoznata sa njima, ili putem dono�enja u ku?u takvih i njima sli?nih novina, �argonski prozvanih �uta �tampa. Me?utim, i u mnogim, da ih tako nazovemo, ozbiljnijim dnevnim i sedmi?nim novinama koje roditelji kupuju radi i�?itavanja razli?itih informacija, mogu se na?i mnoge kolor fotografije goli�avih i, slobodno ih mo�emo nazvati, bludnih �ena i to, kao �to je slu?aj sa �Blicom�, uglavnom bude na tre?oj strani sa udarnim vijestima iz zemlje ili svijeta gdje se pored na?e i neka �fotka� striptizete ili �umjetnice�. Takve novine bivaju predmet koji ide iz ruke u ruku od najstarijih do najmla?ih ?lanova porodice te djeca bivaju sa takvim izvorom nemorala susretnuta jo� od malih nogu, a sve se to mo�e negativno odraziti na njihov moral i odgoj u budu?nosti.

Me?utim, mnogi kiosci sa novinama ?isto pornografske sadr�ine nalaze se u neposrednoj blizini osnovnih i srednjih �kola, dakle, uz samu �kolsku ogradu i djeca su prakti?no prisiljena da svakim danom na putu do i oko �kole gledaju izlo�ene novine sa velikim nemoralnim fotografijama te tako dolaze u isku�enje i da ih kupe i i�?itavaju. Ne znam koliko je na� zakon precizan po ovom pitanju, ali kada se radi o zakonu zemalja sa Zapada, izri?ito se zabranjuje prodaja takvih novina u radijusu od nekoliko stotina metara oko srednjih i osnovnih �kola, fakulteta i svih omladinskih udru�enja. No, kod nas postojao takav zakon ili ne, ?injeni?no je da prodavci tih novina su smjestili svoje kioske uz samu �kolsku ogradu i da ih reprezentuju djeci bez ikakve selekcije. Takvih primjera iz na�eg grada ima puno.

Sem toga, djeci su umjesto ranijih �Tik-tak� novina tipi?no dje?ije sadr�ine, danas ponu?ene broje druge novine koje tretiraju teme apsolutno neprimjerene njihovim godinama. Na primjer, u mnogim na�im osnovnim �kolama djeci se nude novine �To si ti�. Nekom povr�nom analizom tih novina lahko uo?avamo da se 98% sadr�ine tih novina svodi na ljubavnu poeziju, ljubavne teme tipa �Kako da osvoji� njegovo srce�, zatim psiho-testove sa naslovima �Koliko je jaka tvoja ljubav� kao i mnoga zabrinjavaju?a pitanja mladih ?itateljki koja upu?uju nekakvim pedagozima. Jedno takvo pitanje koje sam pro?itala, upu?eno od strane neke zabrinute djevoj?ice glasilo je ovako: �Imam 14 i po godina, moj de?ko je 4 mjeseca stariji od mene, on �eli da stupimo u intimne odnose, a ja se ne?kam jer me je sramota da mu priznam da sam jo� uvijek devica pa se bojim da ?e me izvrgnuti poruzi i ispri?ati drugima to. �ta da radim?�...i nakon toga ide �ifra. Sli?na pitanja postavljaju dvanaestogodi�njaci, a koja idu ?ak i do onog � kako da koristim kondom? A da i ne govorimo o obilju fotografija na kojima su naslikani parevi u nekakvim...nedoli?nim pozama.

Sem ovako, za mene �okantnih, pitanja i tema, te �dje?ije� novine su pune raznih bajalica, tipa �sudbina u kocikama�, ili �Pove�i brojeve i vidi koji ti je sre?an dan�..i sl.�to opet sigurno negativno djeluje na djecu unose?i u njih izvjestan osje?aj sugestivnsti i nesigurnosti te sklonosti raznim vra?arima i gatarama.

S pravom mo�emo konstatovati da djeci nije ponu?eno nikakvo adekvatno glasilo niti se njihovi nastavnici trude u tome jer tu nezainteresovanost najbolje oslikavaju time �to svjesno nude djeci novine ovog tipa. Ostaje jedino na roditeljima da paze �ta njihova djeca ?itaju, da ih provjeravaju i ukoliko do?e do toga da primjete neadekvatne i po odgoj lo�e stvari kod njih, da im daju obja�njenje za�to to ne mo�e tako te da se trude da im taj nedostatak vannastavne literature nadoknade na neki drugi primjereniji na?in.

UTICAJ INTERNETA I VIDEO IGRICA: Ova dva elementa svrstala sam pod jednim naslovom iz razloga �to su donekle sli?ni i uglavnom ih ve�e kompjuter kao sredstvo pomo?u kog se �du�enje� sa njima ostvaruje.

Kada govorimo o Internetu svakako da mo�emo nabrojati mnoge korisne stvari koje nam nudi, ali isto toliko i �tetnih. One su utoliko jo� �tetnije ako se na?u u rukama ili pred o?ima onih koji su nedovoljno zreli da mogu sami razlu?iti �ta je dobro, a �ta ne. Internet je pun, sem onih korisnih, i mnogih �tetnih web-sajtova, a pod �tetnim prvenstveno mislim na nemoralne. U kontakt se s njima dolazi uglavnom namjernim otvaranjem takvih stranica, a mo�e da se desi da se i neka sama otvori u uglu ekrana naprosto da nas napomene da i toga ima za one koji su zainteresovani. Me?utim, djeca vjerovatno od svih programa Interneta najvi�e koriste mIRC odnosno ?at (ili kako ve?) kojim se uspostavlja komunikacija sa bilo kime iz bilo koje zemlje, grada, godi�ta i bilo kog profila. Prema posljednjim podacima iz medija, ?ak 40% te djece zavr�e kao �rtve trgovine ljudima, sexualnog zlostavljanja ili pedofilije. Stoga je neophodna maksimalna pa�nja i kontrola kori�?enja a i onoga �to se koristi na internetu jer djeca mogu biti ?esto prevarena i zloupotrijebljena bez op?e upu?enosti o ?emu se tu zapravo radi, dakle, nesvjesno.

Kada govorimo o videoigricama kojima djeca posve?uju punu pa�nju, najnovije istra�ivanje pokazuje da igranje nasilnih videoigrica, ?ak samo 20 minuta, desenzibilira ljude kad je u pitanju stvarno nasilje, odnosno, njihovi igra?i otupljuju na brutalnost u svakodnevnom �ivotu. Nau?nici su otkrili da u?enici koji su igrali nasilne videogrice nakon 20 minuta su imali slabije fiziolo�ke reakcije na prikaze stvarnih slu?ajeva nasilja. To zna?i da se osoba manje emocionalno uznemiri kada gleda stvarnu brutalnost. Mnogi roditelji vjeruju da nasilne videoigrice ne?e utjecati na pona�anje njihove djece. Profesor univerziteta Carnagey upozorava da � mnogi sadr�aji u medijima koje djeca gledaju su puni nasilja. U dje?ijim filmovim a i igricama nasilje je naj?e�?e upakovano u �slatke i prijateljske� likove i dizajn,� upozorava on.1 Stru?njaci upozoravaju da ova nenamjerna desenzibilitacija kao posljedica izlo�enosti nasilju na medijima mo�e imati istinski uticaj na razvoj djeteta.