Nedjelja, DECEMBER 01, 2024
tekstovi_logo

Pogledaj me u o?i


Prvi put sam javno pronosala mahramu u estom razredu osnovne kole. Kako sam od malih nogu bila u mektebu, ve? tada sam puno znala o islamu.

Odlu?ila sam da se pokrijem. Tako sam i otila u kolu. Sve je bilo ok. Ipak. doavi ku?i naila sam na negodovanje svojih roditelja.


Ali, i oni su muslimani. Ipak, negodovanje.

Taj dan mama me je sigurno vidjela negdje u gradu. ?im sam dola ku?i ona je krenula da me odgovara. Uporno je zahtijevala da skinem svoju mahramu, i sama sam isto tako bila uporna da ne elim da je skinem. Ipak, to je za mene uradila mama: povukla je moju mahramu i skinula je, silom. Da je to zaista bilo silom dokazuje to da me je u dno vrata pri tom ubola jedna iglica koju sam koristila za pokrivanje.


Na mahrami je bilo krvi.

Slijede?i dan sam u kolu trebala oti?i bez mahrame.

Ali nisam.

Nisam ni otila u kolu.

I tako 15-ak dana. Bilo me je stid.

Poslije je sve bilo uredu, a ja sam svoju mahramu morala da zaboravim.

A onda sam morala i da se promijenim.Umjesto dzamije i dzamijskih druenja, moje odredite postala je DISKOTEKA. Da, diskoteka. I sve to ide uz to. Odje?a, ples.

Samo, ne i alkohol. To zaista nisam niti htjela niti mogla. A ostalo je ilo svojim tokom.

Pamtim jedan izlazak negdje pred kraj osmog razreda.

Mini suknja od 10 cm i ispod bokserice, kulture radi. S jo nekoliko cura otila sam, gdje drugo, u diskoteku. Jedna od njih priznala mi je kako te no?i eli izgubiti nevinost i obiljeiti to svojim veseljem. Pamtim tu no? jo i po tome to su bukvalno svi oko mene bili ponapijani. Malo su mi li?ili na ivotinje. Pogotovo kad sam primijetila da mojih jaranica nema. Svako je sebi naao nekog. I odfurao u nekom pravcu, ?oi, parku.


Zarad gubljenja nevinosti, ili ne znam ti ?ega.

Primijetila sam da se nalazim sama sa sedmoricom do po deset godina starijih mukaraca od mene. Ja sam bila osmi razred. Primijetila sam jo neto: niko me nije gledao u o?i. Dok smo plesali, ja u sredini a oni oko mene, svi su gledali u pravcu moga pojasa.

Li?ili su mi na pse. Odjednom sam zastala.

Idem! Ja nisam za ovoga.

Gdje ?e, pa da te otpratimo?

Ne! Idem sama!

Sama?

JavaScript is disabled!
To display this content, you need a JavaScript capable browser.

Sad sam morala da potraim svoje drutvo sa kojima sam dola. Ku?i nisam mogla sama. Kasni su sati. Istr?ala sam iz diskoteke. Usput sam se osvrnula na pe?at na svojoj ruci. Da, pe?at. Za krave? Da, li?ilo mi je na to. Za diskoteku nisu prodavane ulaznice.

Onaj ko plati ulaz, dobije pe?at. A onda sam pogledala u svoju obu?u, zastala sam i sagela se da zaveem pertle. Onda sam se brzo uspravila i potr?ala.


Bum! Udarila sam u nekog ?ovjeka, a on me je svom snagom privukao sebi!

Nisam imala snage da se oduprem. Bio je puno stariji. I bila je no?. Mangupe, pusti me! ..nita! Ipak, smogla sam malo snage i uhvatila ga za vrh kozje bradice, zavrnula prstima tek toliko da ga zaboli i naredila mu: POGLEDAJ ME U O?I!

A on je odgovorio: Mala, nisi tako obu?ena da bih te gledao u o?i!.. i zatim me je pustio.Valjda iznena?en smjelo?u jedne djevoj?ice iz osmog razreda osnovne kole.

Djevojku s kojom sam trebala da se vratim ku?i pronala sam u oblinjem parku.

Mortus pijanu, razdvojila sam je iz strastvenog zagrljaja s nekim mladi?em, i onako pijanu povela sa sobom. Ona je buncala kako joj je ustvari bilo dobro, ali se moda nije sjetila da sam je prekinula u onim njenim zamislima i eljama: to je bila ona ista djevojka koja je odlu?ila da te no?i izgubi svoju nevinost. Ipak, derala se na mene putem do ku?e. Odvela sam je kod sebe, i zamislite, opet naila na pljusak negodovanja. Bila sam kriva to sam djevojku dovela u takvome stanju. Opet su uslijedile kritike od moje mame.


Ja sam opet morala da se promijenim. Ali, Boe dragi kud ?u?


Ve? sam zavrila osnovnu kolu i upisala se u srednju. Vrijeme je prolazilo.

Usput, imala sam vremena da ?itam neke knjige. Sje?am se: Uvod u islam!

U toj knjizi sam naila na pasuse o mubarek no?ima. U datom trenutku sam shvatila da jedna od njih zapravo dolazi jako brzo. Te no?i nakon jacije, klanjala sam nafile. Zatim sam nastavila jer mi je to bilo malo. Klanjala sam do kasno tu, najduu no? u mome ivotu. Zatim su me noge zabolile i nisam vie mogla da klanjam. Odlu?ila sam jo samo pasti na jednu seddu i zamoliti za svoju elju.


Pala sam na seddu, i ... Boe dragi, ta sad?

ta da traim od Tebe?

Momka?

Ne, to nije neto to je trajno.

Pare?

O, ne, ni to, to se potroi ili izgubi.

Zdravlje?

Boe. da traim zravlje za svoje roditelje.

Ne, svi ?emo umrijeti. ...i tako.

Na seddi nisam u?ila dove nego sam razmiljala.

Izlistala sam sve svoje elje, a zatim...PRAZNINA! Nita.

Nisam znala ta ?u. Blokada! A onda su krenule misli: Boe, da li je mahrama zatita?

Da li da traim od tebe mahramu, da traim neto to ?e trajno da me zatiti?

Sjetila sam se diskoteke. Ali i onog da sam ve? mahramu nosila. Ipak, na kraju sam poeljela mahramu. Boe, ako je to ono to je dobro za mene, ako je to zatita i po?ast meni, Boe, elim to da mi se ispuni, elim to, elim to, elim to!

elim da mi se ispuni prije ramazana. Pa poslije neka bude ta ho?e.

Ho?u da nosim mahramu. Amiiiiiin! ....

A, potom.... S A N!

...zaspala sam na seddi!


A onda sam usnila san.

Sanjam konja. Konj, prekriven nekim platom zelene boje, uputio se prema meni.

Impresivna slika.Doao je do mene i poklonio mi se. A, kako je sageo glavu, onaj plat je pao s njegovih le?a i skliznuo preda me. To je bila moja mahrama meni.

Probudila sam se i uvidjela da sam zaspala na seddi.

Probudila sam se u istom tom poloaju. Onda je u sobu ula mama.

Rekoh: mama, zaspala sam ovako umorna,..cijelu no? sam klanjala neto, i tako... zaspala sam ovako, u mahrami. Mama je zatim izala.

I? ...Ja! ta je sa mnom?

Allahu! - ta sam poelila? Allahu! Allahu mili, ni?ega se ne sje?am!Pa ta sam poelila?

Ni?ega nisam mogla da se sjetim. Ni?ega, pa ni onog lijepog sna.

Dva mjeseca kasnije sam u nekim razgovorima s mamom spominjala kako bi moda bilo lijepo da se pokrijem, i tako, jer, ...pa i moja mama nosi mahramu.

Mama mi je rekla da sa?ekam dok ne upiem fakultet.

Nedugo zatim prisustovala sam koncertu ilahija i kasida. Do?i najdrai!!!

Predivno. Bilo je predivno.

A, potom...bio je ponedjeljak, prvi kolski dan u sedmici. Imali smo vjeronauku.

Sjetila sa se da pitam nastavnika: da li je neposlunost roditeljima to ako pristanem da odga?am svoje pokrivanje? Dobila sam odgovor.

Ako je to moja dunost, onda to nikako ne moe da bude neposlunost.

Slijede?i dan ja sam se pokrila!

Utorak. A, to je bilo samo dva dana prije ramazana.

Moja dova je primljena.

Moje novo stalno druenje s mahramom zapo?eto je samo dva dana prije ramazana.

Da je to bio ?ak i dan, to ve? ne bi bilo to, jer se ispostavi da je ramazan nekad po?eo dan ranije. Ovako, pokrila sam se tik pred ramazan. Ipak.nije bilo lahko.

No? prije, nakon dugotrajnog razmiljanja, na kraju sam odlu?ila ovo:

- za sutra ?u spremiti dvije odje?e. Jedna s mahramom, i ona druga.

Ujutro, kad se probudim, ta mi na srcu bude da obu?em, to ?u i obu?i.

No, opet nije bilo lahko.

Ustala sam na sabah. Uzela abdest, stala pred ogledalo i stavila mahramu.

Gledala sam sebe u ogledalu. Lijepa je. Ali, ne, nije to to.

Onda sam se presvukla i obukla drugo odijelo. Opet sam stala pred ogledalo.

I onda se opet presvukla. Pa opet, pa opet, pa opet. I vazda je bilo argumenata za i protiv. potom je ve? bio vakat sabahu i trebala sam da klanjam.


Klanjala sam, a zatim opet stala pred ogledalo.

E, to sam ve? bila ja. To je to.


Prvog dana ramazana, u vrijeme iftara, dok sam sluala ezan i nakon to se omrsih, sjetih se svoje ELJE, sjetih se svoga sna, i svega ostalog.


Bilo je prelijepo. Elhamdulillah!



Add this page to your favorite Social Bookmarking websites
Reddit! Del.icio.us! Mixx! Free and Open Source Software News Google! Live! Facebook! StumbleUpon! TwitThis Joomla Free PHP
Share

BUDIMO PRIJATELJI

ZA SESTRE

POSJETITE MINBER.BA

  • Pohvalno je nazvati selam pri ulasku u svoju kuću
    Rekao je Uzvišeni Allah: “A kada uđete u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i lijepim.” (En-Nur, 61) Ovaj ajet prokomentirali...
  • Emotivna obazrivost i suosjećanje
    Priredio: Mr. Osman Smajlović Dobročinstvo ima svoje stepene i vrste. Jedna od tih vrsta je ono što se naziva emotivna obazrivost i suosjećanje, što u...
  • Rad i prava radnika u islamu
    Islam je vjera, ali i sistem života. Privredni sistem u islamu sastavni je dio sveobuhvatnog sistema života, utječe i potpada pod utjecaj drugih sastavnih jedinica...